Khatam je usnuo Jasija, koji je imao malenu ptičiju kost u ustima i ovako zborio:
Put kojim ideš je tanak kao dlaka, a oštar kao sablja.
Khatam se probudi i pomisli:
Ne, moj put je konopac, zategnut i razapet iznad strašne provalije mrtvih i ludih duša. Idem tim konopcem i dođem do sredine, uvijek do sredine. Pokušam li da se vratim moram preći polovinu konopca, a ukoliko zaželim da izvršim svoj zadatak i stignem na drugu stranu, moram također preći polovinu. U takvim okolnostima, samo bi se budala vratila. A o provaliji? O njoj tada i ne razmišljam.
