Kada je Khatam shvatio šta je zauvijek, došao je dan kad su svi mislili kako da sebi spase život, a on je mislio na koje se sve načine može umrijeti. Ono što je drugima bila slatka toplota opstanka, njemu je bilo tucano staklo, pomješano sa opijumom i umješano u absint. Kad su svi pričali o životu, on je neutješno mislio na smrt.
Dan
„pomješano sa opijumom i umješano u absint.„ – топлота stanka…