I konačno… Princeza…

Pred njim se stvori djevojka pomalo tužna lica i sijajuće krhkosti. Khatam je istog trenutka poželio da je zagrli. Ona se nije svojim ponašanjem branila, ali njen je pogled govorio: Kakva šteta što se ranije nismo sreli.
Put joj je bila blijeda, i da nije bilo mnoštva sitnih pjegica na njenoj koži, bila bi gotovo prozirna.
Khatam se osjetio prosvjetljenim: Pa da, to je ta princeza!
Milo ju je gledao, a onda je prestao, jer se uplašio da će se ona istopiti. Njegov pogled je zapravo činio to: da su njena koščata ramena počela da se spuštaju i uvlače u sebe. Popravila je crvenu kosu i Khatam je shvatio da je gleda samo jednim okom. Potpuno iznenada je glasna muzika prekinula ovu nestvarnu scenu. Neko je naručio još turu pića, a Khatam je primijetio fleke od piva na brodskom podu. Dobro, bio je dirnut, on je imao svoj trenutak jednog oka, i upoznao je svoju princezu, onu nesuđenu. Dok je on mislio o svemu ovome što se upravo desilo, ona je otišla da pleše sa nekim drugim.
Tako je to u ovom uzročno-posljedičnom svijetu.