Žena je pjevala. Tugaljivo i otegnuto. Oči su joj bile ugašene. Khatam je razabrao dio teksta ove kineske pjesme. Pjesnik je spominjao bisere na ohridskite izvori. Moraće na svom putu kroz Kinu da obiđe i te izvore. Marko Polo je sigurno bio tamo. I kao da se ništa ne dešava, brico je u parku šišao…
I krenuo je Khatam kočijom prema gradu gdje je čekao mudrac koji je upoznao shissu. Ta kočija, kao i sve u ovoj zemlji, nije ličila ni na jednu koju je Khatam imao prilike vidjeti. Na put, pa šta bude.
Na zidu je pisalo Sergej. Ćirilicom. Kada si u Kini – sve je tako. Kada sam došao u sela, bila je zima. Ljeto je, čini se, a zima je. Kada sam došao u gradove nisam vidio ništa. U čemu je smisao zemlje veće od svijeta. Aleph ili šta? To je sve izmišljotina. Ili sam sanjao.
Zid je bio pun turista. To je bila vrsta koju je Khatam vidio prvi put. Poželio je u jednom trenutku da svi padnu sa zida. Ništa se nije desilo. Puhnuo je vjetar. Turisti.
Khatam je lebdio iznad zida. Učitelj je rekao: Ovim štapom što mi je u ruci Mogu da izmjerim dubine i plićake cijeloga svijeta. Mjeri Khatame.
I Khatam je stigao do velikog zida. Strah i hladnoća prave zidove. Samo suze i Kinezi prave čuda. Stajao je na zidu i tu je počinjala kineska odiseja.
Khatam je usnuo Jasija, koji je imao malenu ptičiju kost u ustima i ovako zborio: Put kojim ideš je tanak kao dlaka, a oštar kao sablja. Khatam se probudi i pomisli: Ne, moj put je konopac, zategnut i razapet iznad strašne provalije mrtvih i ludih duša. Idem tim konopcem i dođem do sredine, uvijek do…
Riba se kupala u pjeni koju su stvarali oblaci. Misli su bile fijuk krvavog cirkulara koji je prekinuo omamljujuću grižu savjesti, izbacio zlo i osvojio iskrenost, tako da bi i ono što bi Khatam slučajno rekao ptičicama paperjastim i ohrndanim, zvučalo kao istina. One bi to shvatile na razne načine, a on bi promijenio smisao…
Kada je Khatam shvatio šta je zauvijek, došao je dan kad su svi mislili kako da sebi spase život, a on je mislio na koje se sve načine može umrijeti. Ono što je drugima bila slatka toplota opstanka, njemu je bilo tucano staklo, pomješano sa opijumom i umješano u absint. Kad su svi pričali o…
Princeza se vrati Khatamu, kao što se vraća more. Počela je da govori tiho i otegnuto, sa istim, nepromjenjljivim ledom u očima. Ispričala mu je priču o zlom usudu koji ju je otjerao iz njene kraljevine. Ona je u svojoj zemlji nosila ime: Nepostojana princeza. Razlog za ovo ime se nalazio duboko u njenom grlu….