KHATAM - ŠUD

Bajke i zastrašuju. Dok zamičem pogledu, Čitaj i ja doći ću.

07.06.2006.

Brico

Žena je pjevala. Tugaljivo i otegnuto. Oči su joj bile ugašene. Khatam je razabrao dio teksta ove kineske pjesme. Pjesnik je spominjao bisere na ohridskite izvori. Moraće na svom putu kroz Kinu da obiđe i te izvore. Marko Polo je sigurno bio tamo.
I kao da se ništa ne dešava, brico je u parku šišao čovjeka. Kineza.

06.06.2006.

Kočija

I krenuo je Khatam kočijom prema gradu gdje je čekao mudrac koji je upoznao shissu. Ta kočija, kao i sve u ovoj zemlji, nije ličila ni na jednu koju je Khatam imao prilike vidjeti.

Na put, pa šta bude.

06.06.2006.

Kada sam

Na zidu je pisalo Sergej.
Ćirilicom.
Kada si u Kini - sve je tako.

Kada sam došao u sela, bila je zima.
Ljeto je, čini se, a zima je.
Kada sam došao u gradove nisam vidio ništa.
U čemu je smisao zemlje veće od svijeta.
Aleph ili šta?
To je sve izmišljotina.
Ili sam sanjao.

15.05.2006.

Turisti

Zid je bio pun turista. To je bila vrsta koju je Khatam vidio prvi put. Poželio je u jednom trenutku da svi padnu sa zida.
Ništa se nije desilo.
Puhnuo je vjetar.
Turisti.

07.05.2006.

Lebdio je iznad zida

Khatam je lebdio iznad zida. Učitelj je rekao:

Ovim štapom što mi je u ruci
Mogu da izmjerim dubine i plićake
cijeloga svijeta.

Mjeri Khatame.

07.05.2006.

Kina

I Khatam je stigao do velikog zida. Strah i hladnoća prave zidove. Samo suze i Kinezi prave čuda. Stajao je na zidu i tu je počinjala kineska odiseja.

04.05.2006.

Konopac

Khatam je usnuo Jasija, koji je imao malenu ptičiju kost u ustima i ovako zborio:
Put kojim ideš je tanak kao dlaka, a oštar kao sablja.

Khatam se probudi i pomisli:
Ne, moj put je konopac, zategnut i razapet iznad strašne provalije mrtvih i ludih duša. Idem tim konopcem i dođem do sredine, uvijek do sredine. Pokušam li da se vratim moram preći polovinu konopca, a ukoliko zaželim da izvršim svoj zadatak i stignem na drugu stranu, moram također preći polovinu. U takvim okolnostima, samo bi se budala vratila. A o provaliji? O njoj tada i ne razmišljam.

28.01.2006.

Tako

Riba se kupala u pjeni koju su stvarali oblaci. Misli su bile fijuk krvavog cirkulara koji je prekinuo omamljujuću grižu savjesti, izbacio zlo i osvojio iskrenost, tako da bi i ono što bi Khatam slučajno rekao ptičicama paperjastim i ohrndanim, zvučalo kao istina. One bi to shvatile na razne načine, a on bi promijenio smisao pitanja i otkrio istinu u njihovim riječima. Ništa ga više nije nije razaralo, i ni prescjecalo. Bio je tu kao što svaki dan ne ne negira svoje prisustvo do noći. Bio je miran i sa noću, jer mu se ona, i ako je bila prljava, činila blagom. Nije više tražio noću svoju majku po grobljima. Nije ispijao prolaznost u tuđim, vlažnim očima. Bio je onaj, ili jedan od njih dvojice, koji je više bio. Možda ih je bilo trojica, tako je jučer mislio, i činilo se logičnim. Ovo je bio jedan prijateljski svijet. Zaista sam i prijateljski. Njegov svijet koji je vikao: zbogom; njemu. To je bio svijet sastavljen od zrnca, a ta zrnca su možda bila prašina. Pojio se svakim zrnom prašine jer mu se činilo manje lažnim.
I takvim kao da nikada i nije bilo lažno. Istina je ovoga puta bila laka. Put je bio jasan. Jasan je put.

23.01.2006.

Dan

Kada je Khatam shvatio šta je zauvijek, došao je dan kad su svi mislili kako da sebi spase život, a on je mislio na koje se sve načine može umrijeti. Ono što je drugima bila slatka toplota opstanka, njemu je bilo tucano staklo, pomješano sa opijumom i umješano u absint. Kad su svi pričali o životu, on je neutješno mislio na smrt.

17.01.2006.

Nepostojana

Princeza se vrati Khatamu, kao što se vraća more. Počela je da govori tiho i otegnuto, sa istim, nepromjenjljivim ledom u očima. Ispričala mu je priču o zlom usudu koji ju je otjerao iz njene kraljevine.
Ona je u svojoj zemlji nosila ime: Nepostojana princeza. Razlog za ovo ime se nalazio duboko u njenom grlu. U tom tunelu kroz koji prolazi hrana i pjesma, kod nje je kao zla klica bila pohranjena ruža vjetrova. To nježno grlo je često i nepravilno puštalo jak i hirovit vjetar.
Ona bi svom voljenom rekla: Ja te volim...
Sjeverozapadnjak bi odnio ja, (jer to je uvijek bio vjetar jakog ega), južni vjetar - te, i ostalo bi samo - volim.
Voljeni bi pitao: Ma šta to voliš?
Ona bi odgovarala: Tebe volim budalo!
Bura bi odnjela tebe, (jer je bura uvijek bila - mene), istočnjak bi pomeo - volim (jer taj vjetar za suze ne zna), i ostalo bi samo: budalo.
Tako je nepostojana princeza uvijek bila sama.
A ovdje, ovdje ništa, kao da mi nešto stoji u grlu. Ni povjetarca da osvježi lica onih koji me gledaju.
Zaključi princeza svoju priču, i ovaj put ostavi Khatama zauvijek.


Stariji postovi

<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


Stranac

Non passaran!

Onaj koji je bio početak


Više zraka!!! Fridrih Niče


Najnestašniji filozof, je izašao na ulicu probušenih nozdrva vičući: Više zraka! Nisu mu ga dali.

Najnestašnija djevojčica ove hefte!


'Nema nesretne ljubavi: imamo samo ono što nemamo. Nema sretne ljubavi: ono što imamo već smo izgubili.'

"Osamljenost... Ne vjerujem kao što oni vjeruju, ne živim kao što oni žive, ne volim kao što oni vole... A umrijet ću kao što oni umiru."

Marguerite Yourcenar

Viva La Muerte


[b]O skakutanju kroz čestar i branju ljubičica.
*****
To nije nimalo zabavno i sklon sam da preporučim ma koju drugu aktivnost. Probajte da posjetite bolesnog prijatelja.
[/b]
Woody Allen



And the fire and the rose are one.



Khatam-Shud znači na urdu jeziku, u bukvalnom prijevodu:
Kraj riječnika.




BROJAČ POSJETA
49152

Powered by Blogger.ba