Brico

Žena je pjevala. Tugaljivo i otegnuto. Oči su joj bile ugašene. Khatam je razabrao dio teksta ove kineske pjesme. Pjesnik je spominjao bisere na ohridskite izvori. Moraće na svom putu kroz Kinu da obiđe i te izvore. Marko Polo je sigurno bio tamo. I kao da se ništa ne dešava, brico je u parku šišao…

Nastavi čitanje →

Kada sam

Na zidu je pisalo Sergej. Ćirilicom. Kada si u Kini – sve je tako. Kada sam došao u sela, bila je zima. Ljeto je, čini se, a zima je. Kada sam došao u gradove nisam vidio ništa. U čemu je smisao zemlje veće od svijeta. Aleph ili šta? To je sve izmišljotina. Ili sam sanjao.

Nastavi čitanje →

Konopac

Khatam je usnuo Jasija, koji je imao malenu ptičiju kost u ustima i ovako zborio: Put kojim ideš je tanak kao dlaka, a oštar kao sablja. Khatam se probudi i pomisli: Ne, moj put je konopac, zategnut i razapet iznad strašne provalije mrtvih i ludih duša. Idem tim konopcem i dođem do sredine, uvijek do…

Nastavi čitanje →

Tako

Riba se kupala u pjeni koju su stvarali oblaci. Misli su bile fijuk krvavog cirkulara koji je prekinuo omamljujuću grižu savjesti, izbacio zlo i osvojio iskrenost, tako da bi i ono što bi Khatam slučajno rekao ptičicama paperjastim i ohrndanim, zvučalo kao istina. One bi to shvatile na razne načine, a on bi promijenio smisao…

Nastavi čitanje →

Dan

Kada je Khatam shvatio šta je zauvijek, došao je dan kad su svi mislili kako da sebi spase život, a on je mislio na koje se sve načine može umrijeti. Ono što je drugima bila slatka toplota opstanka, njemu je bilo tucano staklo, pomješano sa opijumom i umješano u absint. Kad su svi pričali o…

Nastavi čitanje →

Nepostojana

Princeza se vrati Khatamu, kao što se vraća more. Počela je da govori tiho i otegnuto, sa istim, nepromjenjljivim ledom u očima. Ispričala mu je priču o zlom usudu koji ju je otjerao iz njene kraljevine. Ona je u svojoj zemlji nosila ime: Nepostojana princeza. Razlog za ovo ime se nalazio duboko u njenom grlu….

Nastavi čitanje →